U članku se upozorava na napise češkog katoličkog svećenika Karela Konráda (1842-1894), prestavnika pionirskog naraštaja glazbenih povjesničara u češkim zemljama, koji se odazvao incicijativi o panslavenskoj ideji na području glazbe. Konrádov opus obuhvaća mnoga pordučja interesa, od teologije preko povijesti i himnologie do etnografije, putopisa i fikcje.
On je takoder skladao crkvenu glazbu i aranžirao slovačke narodne pjesme. Osim što se bavio znanstvenim i skladateljskim radom, Konrád je bio i nadaren dirigent i organizator glazbenog života.
Na području znanstvenog stvaralaštva, osim bavljenja domaćom glazbenoim kulturom obraćao je pozornost na druge zapadoslavenske i neke južnoslavenske narode, što je zacijeloupućivalo Konráda na pitanje postojanja neke zajedničke slavenske muzikalnosti. Odgovor na to pokušao je dati putem himnologije.
Za njega je himnologija postala učinkovito sredstvo u traganju za panslavenskim glazbenim identitetom, koji karakterizira melodioznost i ljepota slvenskih sakralnih pjesama. Glazbeni identitet definiran na ovaj način podudara se s konfesionalnim (katoličkim) identitetom.
S političkog gledištanjegova se uvjerenja uklapaju u austroslavizam, koji je cvjetao u središnjoj Europi tijekom druge polovice 19. stoljeća i nastojao promicati mirnu suradnju medu manjim slavenskim narodima središnje Europe unutar Habsburške monarhije.